Zanimljivosti

- Pošto sam u roku od devet sedmica izgubila i sestru i oca, posvetila sam se istraživanju onoga što se događa nakon smrti. Intervjuisala sam na desetine ljudi koje profesija vezuje za neizlječive pacijente, kao one koji su doživjeli posebna iskustva sa samrtnicima pa i sa onima koji su se “vratili iz mrtvih”, odnosno, doživjeli kliničku smrt. Shvatila sam da ljudi spoznaju kada im kucne zadnji čas. U razdoblju od 72 sata pred smrt, oni počinju govoriti u metaforama o putovanju. Terminologija je različita pa tako jedni traže svoje cipele, drugi avionske karte, a treći ponavljaju kako “žele ići kući”, a zapravo su već kod kuće - kazala je Pearson.

 

U trenucima dok joj je sestra ležala na samrti, oboljela od raka dojke, ponavljala je up*rno “ja ne znam kako otići”, a spominjala je neke “nesretne stjuardese.”

 

- Bolničarka Maggie Kalanan, koja je radila u Centru za palijativnu njegu u Virginiji, navodi pitanje jednog pacijenta oboljelog od raka gušterače, postavljeno u samrtnom času: “Zna li moja žena sve u vezi s putovnicom i kartama?” Mary je skovala i poseban termin “svijest o bliskoj smrti” i koristi ga u svojoj knjizi “Konačni darovi: razumijevanje specijalne svijesti i potrebe umirućih i komuniciranje s njima”. Kalananova je bila u situaciji da njeguje stotine pacijenata sve do smrti i smatra da vizije putovanja njenih pacijenata nisu puka slučajnost - navodi Pearson.

 

Samrtnici često imaju “priviđenja” za koje zdrave osobe vjeruju da su prosto efekt jakih analgetika koje pacijenti uzimaju. Međutim, da li je tako?

 

U jednoj velikoj internacionalnoj studiji, koju su proveli psiholozi dr Karlis Osis i dr Erlendur Haraldson s Islandskog sveučilišta, ustanovljeno je da većina pacijenata koji su još svjesni nekih sat vremena pred smrt, vidi svoje voljene koji su preminuli, bez obzira na to jesu li primali takve lijekove ili ne. Studija je obuhvatila osobe iz potpuno različitih kultura – iz SAD i Indije.

 

- Kada sam razgovarala s pacijenticom Audrey Scott (84), koja je umirala od raka, pričala mi je kako joj u posjetu dolazi njen (usvojeni) sin Frankie, inače, preminuo nekoliko godina prije toga. On je, prema njenim riječima, mirno sjedio u fotelji kraj nje kad god bi “došao” - ispričala je Pearson.

 

Bijela svjetlost, ljubav i neizmjerna mudrost

 

U nekim slučajevima, ljudi vide članove porodice i prijatelje za koje nisu ni bili svjesni da su umrli. Među prvim detaljno istraženim izvještajima o vizijama pred smrt, našao se i slučaj žene koja je umirući na porođaju rekla svom doktoru u jednoj dablinskoj bolnici kako pred sobom vidi preminulog oca.

 

Zatim je vidjela nešto što ju je zbunilo: “Vida je tu.`` Ponavljala je to, a Vida je bila njena sestra, inače preminula tri sedmice prije toga. Međutim, informacija da je Vida umrla bila je skrivena od samrtnice.

 

U našoj kulturi je “bijela svjetlost” postala pomalo i kliše. Međutim, istina je da samrtnici opisuju taj doživljaj svjetlosti i kao mudrosti ili ljubav. Pacijenti koji su imali blisko iskustvo sa smrću, a ostali svjesni – prilikom srčanog udara, na primjer, kažu da su se osjećali “skoro samljeveni” jačinom emocionalne snage tog svjetla.

 

Dr. Ivona Kayson, koja je preživjela avionsku nesreću, kaže da je tu svjetlost doživjela kao apsolutnu ljubav majke prema djetetu. “Osjećala sam se kao novorođenče na majčinom ramenu. Beskonačno sigurna.” A zatim dodaje: “Bilo mi je kao da sam stoljećima bila izgubljena, a onda konačno pronašla put do kuće.”

 

Čak i u slučaju iznenadne smrti, samrtnici se mogu oprostiti od nas

 

- Zaista me je iznenadilo kad sam otkrila da studija za studijom potvrđuje da je oko polovica ispitanika osjetila nazočnost svojih voljenih – bilo u trenutku smrti, ili nešto kasnije. To se dogodilo i u mojoj porodici. Otac uopće nije bolovao već je umro iznenada, usred jedne noći 2008. godine. Moja sestra Katarina bila je budna više od 150 kilometara daleko od njegove kuće, a ipak je u svojoj spavaćoj sobi iznenada osjetila nečije prisustvo i ruke kako je nježno dodiruju po glavi. Ispunili su je zadovoljstvo i radost i to toliko snažno i neobično da je ispričala čitav doživljaj sinu prije nego što su uopće saznali da nam je otac preminuo - ispričala je.

 

Psihijatri nazivaju ove slučajeve “halucinacijama žalosti”, ali nauka takva subjektivna iskustva još uvijek nedovoljno razumije. Svakako još nije objašnjeno otkuda nam takvi doživljaji prije nego što saznamo da nam je neko umro.

 

- Jedan čovjek mi je ispričao svoj doživljaj iz djetinjstva: jednog jutra je sišao na doručak, kao i obično, i vidio tatu kako sjedi na svom mjestu i čita novine, a onda ga je majka šokirala priopćivši mu da je otac umro. “Ali ja ga vidim, eno ga, sjedi tamo!”, Rekao je i u tom trenutku je vizija oca nestala - priča Pearson.

 

Samo 5 posto ovih iskustava su vizualna, zaključuje u svojoj studiji dr Michael Barbat, liječnik u bolnici “Sen Joseph” u Auburnu, u Australiji. Većina se odnosi na osjećaj prisutnosti – i to ne nekog prolaznog, neke sjene, već živog prisustva, vrlo konkretnog, prisustva koje ljude potakne da hitno pozovu nekog telefonom, da okrenu automobil u drugom pravcu, da se u trenutku rasplaču. To se može dogoditi u trenutku smrti drage osobe, ali nakon nekoliko sedmica ili čak godina kasnije.

 

Karen Simon, izvršna direktorica marketinga iz Toronta, priča o svom doživljaju jedne hladne noći šest sedmica nakon smrti oca: “Vozila sam autocestom, a na suvozačevom mjestu se stvorio tata. Mogla sam ga osjetiti kako se namješta u sjedištu. On je uvijek sjedio na karakterističan način, nagnut na lijevu stranu. Vozio se tako sa mnom petnaestak kilometara. Doživljaj je bio nevjerojatno realističan i mene je potpuno promijenio. “

 

I živi mogu doživjeti smrt

 

Istraživanje psihijatra dr. Raymonda Moodyja iz 2010. godine pokazuje da i živi mogu zajedno sa samrtnikom doživjeti osjećaj da ulaze u “svjetlost”. Ovaj psihijatar je, inače, autor revolucionarne knjige iz 1975. godine pod naslovom “Život poslije života”, a njegov je i poznati termin “doživljaj bliske smrti”.

 

Psiholog u ustanovi za palijativnu skrb na Floridi dr. Kathleen Douling Sing primijetila je da ljudi na samrti djeluju kao da zrače, a oni spominju i kako “hodaju kroz sobu osvijetljenu lampama” ili kako im “tijelo puni sunčeva svjetlost”. Ponekad, na trenutak, to dožive i članovi njihovih porodica.

 

Psiholog dr. Joan Borysenko, primjerice, opisala je kako je to doživjela u trenutku kad joj je umrla majka. U 81. godini majka joj je preminula u medicinskom centru Beth Israel u Bostonu, a Joan kaže kako se prostorija ispunila sjajnom svjetlošću koju su vidjeli i ona i njezin sin i kako su oboje promatrali kako se majka spektralno izdiže iz tijela.

 

Upravo ljudi na samrti razumiju smrt puno bolje nego mi i mogu nam pružiti utjehu, samo kad bi mi mogli čuti ono što nam oni pokušavaju reći…

(atma.hr)

23:44 POSLJEDNJI SATI ŽIVOTA: Kad ljudi predosjete smrt onda počnu govoriti o ovome!
Izvor: ekskluziva.ba

 

Naučnici su držali nedužne ljude budnim 30 dana, ali nisu mogli ni slutiti da će se upravo ovo desiti!

Nedostatak sna može imati ozbiljne posljedice na fizičko i mentalno stanje pojedinca.

Ovi ruski naučnici pokušali su što duže da održe ljude budnim, a rezultat je bio krajnje jeziv.

Kasnih 1940-ih godina, pet ljudi koji su smatrani neprijateljima države od strane ruske vlade izabrani su da učestvuju u eksperimentu koji uključuje nedostatak sna.

Glavni cilj je bio da se koriste male doze eksperimentalnog gas koje bi navodno trebale da eliminišu potrebu za snom kod ljudi.

Evo šta se na kraju sa njima desilo.

Ispitanici su držani u zatvorenom prostoru, kako doktori ne bi bili izloženi gasu i imali su samo mikrofone za komunikaciju sa doktorima.

Dobili su knjige, toaletnu šolju i česmu za vodu, dovoljno hrane i krevet bez posteljine.

U prva 3 dana sve je teklo po planu i zatvorenicima su dali lažna obećanja da će ih pustiti nakon mjesec dana ako prežive testiranje, a onda četiri dana kasnije, stvar se pogoršala

Petog dana zatvorenici su počeli da doživaljavaju paranoju. Umjesto da nastave da razgovaraju preko mikrofona, oni su počeli da šapuću, pokušavajući da steknu povjerenje doktora.

Već desetog dana su počeli da vrište, a jedan od zatvorenika je vrištao 3 sata bez prestanka, trčeći u krug u sobi, dok mu glas nije oslabio.

Začuđujuće je bilo što neki zatvorenici nisu se uopšte čuli i istraživači su postali zabrinuti.

Četrnaestog dana su uradili nešto neplanirano – koristili su interfon kako bi razgovarali sa njima i objasnili im ako budu nastavili da sarađuju, biće pušteni.

“Mi više ne želimo da budemo oslobođeni “, rekao je jedan miran glas.
Već petnaestog dana, istraživači su uklonili gasni stimulans iz komore i zamijenili ga sa svježim vazduhom. Kao odgovor, zatvorenici su molili da im vrate gas i ponovo ga uključe.

Kada su vojnici stigli da preuzmu zatvorenike zatekli su jeziv prizor.

Hrana nije taknuta, a komadi mesa su nestali sa butina i grudi mrtvog čovjeka, koji su kasnije pronađeni začepljeni u odvodu, poplavivši sobu sa 10 cm vode.

Kada su vojnici stigli da preuzmu zatvorenike zatekli su jeziv prizor.

Hrana nije taknuta, a komadi mesa su nestali sa butina i grudi mrtvog čovjeka, koji su kasnije pronađeni začepljeni u odvodu, poplavivši sobu sa 10 cm vode.
Zatim je uslijedilo veliko nasilje kad su vojnici pokušali da izvedu zarobljenike, a jedan od njih čak i ubijen.

Na pitanje zašto se ponašaju na taj način, oni su dobili samo jednu zastrašujuću rečenicu kao odgovor: “Moramo ostati budni.”

Ubrzo, vojnici i istraživači su počeli da pucaju na zatvorenike. Samo jedan od njih petorice je ostao miran.

“Šta si ti? “, upitao ga je istraživač.

“Mi smo vi” – odgovorio je zatvorenik. Istraživač ga je odmah upucao u srce, a njegove posljednje riječi su bile: “Tako… blizu… slobode…”

Komentariši ovaj članak

Ne propustite i ovo na našem sajtu:


Naučnici su držali nedužne ljude budnim 30 dana, ali nisu mogli ni slutiti da će se upravo ovo desiti!


Izvor: exyugoslavija.com
 

(VIDEO) HTEO JE DA ZAVUČE RUKU POD SUKNJICU: Oduvala ga je otišla DRUGOM! Vreliji ples niste videli!

Ukoliko ste mislili da su domaće pevaljke i igračice najgore, grdno ste se prevarili!

Naime, ova igračica je pokazla da je spremna na sve. Muškarcu je dozvolila da je dira dok mu pleše u krilu, ali to nije sve.

Pogledajte o čemu je reč:

Izvor: prvisaznaj.com


(VIDEO) HTEO JE DA ZAVUČE RUKU POD SUKNJICU: Oduvala ga je otišla DRUGOM! Vreliji ples niste videli!

Izvor: topteme.com
 
image

KAD SU MAMI POKAZALI BEBU KOJU JE RODILA: Uslijedio je nevjerovatan ŠOK!

Koto Nakamura prije 12 dana rodila je svoje prvo dijete. Mlada mama je nakon porođaja doživjela veliko iznenađenje.

Fotografkinja iz Australije Jessica Jackson, specijalizirana za fotografiranje porođaja na svom Instagram profilu objavila je fotografiju koja je nasmijala ljude širom svijeta

Naime, Koto Nakamura prije 12 dana rodila je svoje prvo dijete. Mlada mama je nakon porođaja doživjela veliko iznenađenje.

Naime, Koto je mislila da će roditi djevojčicu. Na redovnim pregledima tokom trudnoće doktori su je obavještavali o napretku njene curice i mama je jedva čekala da upozna kćerkicu kojoj je već odabrala ime – Hinata.

Stigao je i dan porođaja, a Koto i njen suprug Sina unajmili su fotografkinju Jessicu Jackson da zabilježi ovo važno iskustvo. Nakon nekoliko sati trudova Koto je napokon rodila i čekala trenutak da u ruke primi svoju curicu, ali onda je uslijedio šok. Doznala je da je zapravo rodila – dečka!

KAD SU MAMI POKAZALI BEBU KOJU JE RODILA: Uslijedio je nevjerovatan ŠOK!

Fotografkinja je snimila trenutak kada je mlada mama doživjela jedno od najvećih iznenađenja u svom životu, a upravo je ta fotografija oduševila korisnike Instagrama i brzo se proširila Internetom.

- Svi smo bili u šoku. Babica je tokom porođaja ispričala priču o sličnoj situaciji i svi smo se šalili, zamišljali kako bi bilo da se to dogodi. E pa nismo dugo morali zamišljati jer se baš to dogodilo Koto, ispričala je Jessica za Mashable.

KAD SU MAMI POKAZALI BEBU KOJU JE RODILA: Uslijedio je nevjerovatan ŠOK!

Naravno, kada je mama čula da je rodila dečka pomislila da je u pitanju šala.

- Mislila sam da se svi zezaju na moj račun. Nisam mogla progovoriti ni riječi i povjerovala sam da je dečko tek kada sam vidjela njegovu malu guzu. Bila sam u šoku nekoliko sekundi, ali onda mi više nije bilo važno je li curica ili dečko, priznala je.

(Doznajemo.com/Zadovoljna.hr)



Izvor: doznajemo.com

 
image

BOSANKA (36) SVE OTKRILA: Udala sam se za Arapa, njemu sam druga žena! Evo kako izgleda naš brak...

Tridesetšestogodišnja Sarajka, koja iz prvog braka ima dvoje djece, postala je druga supruga jednom Arapu.

Foto: ilustracija

Sve je učestalija pojava sklapanja brakova između Bosanki i biznismena iz arapskih zemalja, koji su već oženjeni. Uz pristanak oca ili brata, Bosanke postaju druge, pa čak i treće žene stranim državljanima, ali ostaju živjeti u BiH.

Tridesetšestogodišnja Sarajka, koja iz prvog braka ima dvoje djece, postala je druga supruga jednom Arapu. Ona pojašnjava da se oko dva mjeseca, putem telefona i videoporuka, upoznavala s njegovim načinom života i običajima. Njen otac je dao pristanak za sklapanje braka i vjenčali su se u Sarajevu.

“Pristala sam svjesno na takvu vrstu braka. Vjenčani smo pred Allahom...”, kaže Sarajka.

Ona tvrdi da poznaje još dvadesetak žena koje su postale druge, a jedna i treća žena Arapu.

U Islamskoj zajednici u BiH navode da nemaju podataka o ovoj pojavi. Ukoliko bi eventualno neki imam obavio takvo vjenčanje, bio bi disciplinski odgovoran, jer bi to značilo kršenje procedura koje postoje unutar Islamske zajednice.

Naime, prije obavljanja šerijatskog, u BiH je potrebno obaviti općinsko vjenčanje, koje se radi u skladu sa Porodičnim zakonom. Prema tom zakonu, nije moguća poligamija – da jedan supružnik ima više od jedne supružnice.

Pristajući na brak sa Arapom, Sarajka je, kako kaže, bila svjesna da muž neće s njom biti svaki dan. Pojašnjava da on dolazi u BiH skoro svaki mjesec, i to ovisi o obimu posla koji radi u svojoj državi ili u BiH.

“Što se tiče mog muža, on je jedna duša od čovjeka. Svaki dan se čujemo i vidimo preko tih videopoziva. Meni ne nedostaje tih lijepih riječi i upućivanja poljubaca”, priča Sarajka, ističući da je u potpunosti osjetila njegovo poštovanje i ljubav.

Prema riječima Sarajke, vrijeme dok joj muž nije u BiH koristi da bude s djecom, odmori se psihički i jednostavno “za sebe”.

“Kad je on tu, ja uživam, hodam...”, kaže ona.

Ženama koje se udaju za Arape ona savjetuje da moraju prihvatiti da im muževi neće biti tu konstantno, jer su već oženjeni, imaju djecu i posao u drugim državama. “Ako je žena pristala da dijeli muža s drugom ženom, mora prihvatiti uslove koje nosi takav brak”, napominje ona.

Prilikom sklapanja braka sa Arapom, Sarajka je dobila mehr (određena imovina ili iznos koji suprug daje ako dođe do razvoda). Uz to, naglašava, svaki joj mjesec daje određeni iznos kako bi mogla izdržavati sebe i djecu, kao i za druge troškove.

“Pretežno, oni traže žene koje su razvedene i imaju djecu, da im obezbijede neku budućnost. Njima nije u interesu da imaju djecu s tim ženama, mada ima i takvih slučajeva”, kaže ona.

(Doznajemo.com/justice-report.com)


Izvor: doznajemo.com

 

Stranica 2 od 8899

<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>
loading...

Login

Traži

Koristimo kolačiće (cookies) kako bi
poboljšali funkcionalnost stranice Više...